Hrvatske blues snage

2nd Zagreb International Blues Festival opravdao očekivanja!

Možda rečenica „More Blues than you can handle!“ najbolje opisuje četverodnevna zbivanja koja su bila objedinjena u ovogodišnjem izdanju 2nd Zagreb International Blues Festivala. Zadnjim tonom pjesme „Statesboro Blues“ i rečenicom „Ovime je službeno drugo izdanje Zagreb International Blues Festivala zatvoreno!“Slobodan Furtinger iz Puzzle blues benda u klubu „Hard Place“ 12.06. odjavio je drugo izdanje festivala koji je uz velika svjetska imena i goste iz inozemstva okupio čak 18 domaćih izvođača – malo koji festival sličnog tipa može se pohvaliti takvom brojkom.

A sve je počelo 09.06. edukativno – glazbenom radionicom u OŠ Sesvetska sela gdje su projekt „Blues in the Schools“ predstavili Tomislav Goluban i Nebojša Buhin. U popodnevnim satima u „Roland galeriji“ otvorena je izložba naših Božidara Milinovića i Vedrana Žanka te brazilca Bire Dantasa koja je imala i humanitarni karakter - dio prihoda namijenjen je udruzi za terapijsko jahanje „Krila“. Klub „Hard Place“ glazbeno je otvorio festivalska zbivanja, a nastupili su Sunnysiders, koje smo mogli vidjeti u proširenoj postavi te sada djeluju kao kvartet, te grupu Retro Guru okupljenu oko članova udruge „Umjetnički orkestar“. Ujedno je održana i promocija CD izdanja „Blueshand – 65th Anniversary“.
Drugi festivalski dan koji se održavao u Studentskom centru, donio je nastup devet izvođača, koji su nastupali na dvije bine – u dvorani ITD na MD Partner stageu te na Akustika Rocmark stageu u atriju &TD-a. Uz nastupe domaćih izvođača Never 2 Late, The Downstrokes, 44 Blues, Nevena Duževića, Angels of Blues i Jimmya Matešića posebno treba izdvojiti izvrstan nastup Ivice Kostelića u pratnji Telefon Blues Banda, francuski roots blues duo Hobo Blues te naravno headlinera drugog dana Big Daddy Wilsona koji je u svojoj maniri blues – soul - gospel izričaja oduševio prisutne. Sama izmjena sa dvije pozornice, isprobana na prvom izdanju festivala, i ove godine funkcionirala je odlično.

Početak trećeg dana na glavnoj pozornici - Hohner stageu, pripao je splitskim Otprilike ovako, a nakon njih Tomislav Goluban & LPFB – koji nam je ovaj put pružio nešto drugačiji zvuk koji uključuje dva klavira. Austrijski trio Gfrerer, Mally & Gasselsberger, iako akustično orijentiran, zvučao je odlično te ukoliko niste svjesni činjenice da su nam susjedi iz Austrije ne bi ste to po njihovom glazbenom izričaju i nastupu nikada pogodili. A onda, idućih 90 minuta bila su prava poslastica za sve koji su se između mnogobrojnih događanja u gradu odlučili za blues u svom najboljem obliku. Charlie Musselwhite pokazao je i dokazao da je još uvijek velik glazbenik i živa legenda. Uvodna „River Hip Mama“ i Charlijevo specifično sviranje koje prati izvrsna ritam sekcije June Core na bubnjevima i Mike Phillips na bas gitari, te gitarist Matt Stubbs i nakon toga blues u svom najboljem obliku, kroz koji nas je proveo Mr. Musselwhite u repertoaru satkanom od starih i novih skladbi.Po završetku, druženje s publikom i potpisivanje CD-a, a program se seli na MD Partner stage gdje su nastupali izvrsni britanac s hrvatskom adresom Carl Reuter u pratnji splitskih The Harpoons, Miroslav Evačić & Čardaš Blues Band te Ben Dover dok su se na Akustik Rocmark stageu izmjenili Acoustic Mojo i Vragolovich & Geci.

Zadnji festivalski dan u klubu „Hard Place“ prikazan je izvrstan dokumentarac „The Howlin Wolf story“, u suradnji sa festivalom DORF iz Vinkovaca uz nastup grupa Mačke i Puzzle Blues Banda s gostima.
Uz inozemne izvođače svakako je za napomenuti da je festival ugostio francuskog novinara i fotografa, člana udruge “Blues sur Seine“ i European Blues Uniona, Freda Delforga koji je svoje dojmove zabilježio i objavio na portalu Zicazic.com čiji je urednik, a nekim domaćim izvođačima zasigurno su to prvi inozemni osvrti na njihove nastupe.

I na kraju svega, uz sav edukativni, humanitarni, izložbeni i ostali popratni program, i naravno mnogo glazbe, a ovo izdanje festivala pokazalo je koliko kvalitetne glazbe može pružiti i domaći i europski blues, postavlja se pitanje - imali li smisla pružiti takav obiman program kada ne može privući više posjetitelja. Uz veliki broj događanja, koncerta i festivala u lipnju, nesudjelovanje grada u sufinanciranju ovog festivala, koji ipak i na kraju krajeva nosi ime grada Zagreb – zagrebački koji bi zasigurno rezultirali i nižom cijenom ulaznice ili većom mogućnošću oglašavanja, bez ijednog većeg (ili čak manjeg) sponzora nemoguće je održati ovaj nivo i ne tražeći opravdanje, naravno da su u nekoj mjeri i te stvari utjecale da se nije pojavio još veći broj posjetitelja. Svakako kao partnere treba istaknuti HDS - ZAMP i HUZIP, te Austrijski i Francuski kulturni institut, ali to je premalo da bi se festival u svom zamišljenom obliku uspio održati. No, bez obzira na sve drugo izdanje festivala opravdalo je i ispunilo očekivanja, a vjerujemo da nema nazad. Vidimo se dogodine na trećem International Blues Festival, zagrebačkom ili ne, nije važno!

Dražen Buhin, ZIBF
Foto: Miroslav Vidaković