Hrvatske blues snage

Robert Johnson (1911. – 1938.)

Robert Johnson, jedna od, nažalost, brzo ugaslih zvijezda „delta“ bluesa, rođen je 8. svibnja 1911. u mjestu Hazelhurst, u državi Mississipi.

Odmalena je pokazivao interes za glazbu. Prvi su mu instrumenti bili drombulje i harmonika. Prije nego se ozbiljnije pozabavio gitarom, oženio je Virginiu Travis u veljači 1929, ona ubrzo zatrudni, no umire pri porodu 1930. u šesnaestoj. Negdje u lipnju 1930. blues glazbenik Eddie James „Son“ House, vjerojatno najutjecajniji „Delta bluesman“, dolazi u Mississipi. Njegova je glazba duboko utjecala na Johnsona jer je predstavljala najsiroviju, najdirektniju čistu emociju kakvu nikad prije nije čuo i on je od tada pratio Housea i Willie Browna kud god su išli. Houseov poznati učenik je bio i Muddy Waters. Međutim, po procjeni Son Housea, Johnson nije bio posebno talentiran gitarist. Nesretan zbog toga, Johnson napušta scenu u Robinsonvillu, Mississipi i vraća se u Hazelhurst. Tamo svira po neuglednim lokalima gdje se okupljaju ulične bande i sličnim mjestima. Tu upoznaje desetak godina stariju Calettu Craft, s njom se ženi 1931. Ali brak drže u tajnosti. To vrijeme provedeno na jugu države Mississipi značajno j, jer tu je njegov talent sazrio. Kad se vratio u Robinsonville, Son House i Willie Brown bili su zapanjeni koliko se razvio i sazrio kao gitarist. Proširile su se glasine da je Johnson prodao dušu vragu u zamjenu za gitarističku virtuoznost. Karijera mu je naglo krenula uzlaznim putem. Na nastupima, Johnson je svirao svoje vlastite skladbe, kao i one ostalih blues izvođača i neke od široko popularnih pjesama izvođača kao što je bio, npr. Bing Crosby. Kad je odlučio nešto konačno snimiti, 1936. obratio se H. C. Speirsu, bijelcu koji je držao prodavaonicu ploča u Jacksonu, Mississipi. Speirs ga je uputio Erniu Oertleu, lovcu na talente kuće ARC. Johnson s Oertleom odlazi u San Antonio u studenom 1936. gdje je u pet dana snimio Kindhearted Woman Blues, I Believe I`ll Dust My Broom, Sweet Home Chicago, Rambling On My Mind, When You Got a Good Friend, Come On In My Kitchen, Terraplane Blues, Phonograph Blues, 32-20 Blues, They`re Red Hot, Dead Shrimp Blues, Cross Road Blues, Walking Blues, Last Fair Deal Gone Down, Preaching Blues( Up Jumped the Devil ) i If I Had Possession Over Judgment Day. Nakon toga vraća se kući, u Mississipi. Sljedeće snimke radi 1937, ovaj put u Dallasu. Snimio je po dvije verzije skladbi Hellhound On My Trail, Little Queen of Spades, Malted Milk, Drunken Hearted Man, Me and the Devil Blues, Stop Breakin` Down Blues, Traveling Riverside Blues i Honeymoon Blues, tri verzije Milkcow`s Calf Blues i četiri varijante Love in Vain.
Tijekom sljedećih godinu dana, Johnson obilazi St. Louis, Memphis i zatim se vraća kući, u Deltu. U subotnju večer 13. kolovoza 1938, u lokalu, „rupi“, naziva Three Forks, Robert Johnson odsvirao je svoju posljednju gažu. Od svih glasina vezanih za njegovu smrt 1938. (ubod nožem, trovanje, vrag ga je konačno ulovio,… itd), trovanje ipak prevladava i ispada najvjerojatnije. Njegov smrtni list pronađen je 1968, potvrđujući da je umro u Greenwoodu, Mississipi. Sahranjen je u blizini, u crkvici u mjestu Morgan City. Ubrzo nakon njegove smrti, ali prije nego što se vijest o tome proširila, John Hammond, poznati glazbeni producent i lovac na talente (1910 – 1987) počeo ga je tražiti kako bi s njime dogovorio nastup u Carnegie Hallu na koncertu pod nazivom „From Spirituals to Swing“. (Hammond je imao ogroman utjecaj na glazbu 20. stoljeća, otkrio je ili pogurao karijere mnogi poznatih glazbenika, kao što su npr. Benny Goodman, Billie Holiday, Count Basie, Aretha Franklin, George Benson, Bob Dylan, Leonard Cohen, Bruce Springsteen, Stevie Ray Vaughan i mnogih drugih.). 1990. godine Columbia Records izlazi s reizdanjem Johnsonovih snimki u sklopu serije izdanja pod nazivom Roots`n` Blues. Johnsonove skladbe snimali su razni izvođači od Lee Roy Parnella do Red Hot Chili Peppersa, a njegova poezija poučava se na sveučilišnom nivou, na University of Virginia.

Pripremio: Roman, b2blues.

Robert got "buried" in more places than most blues guys!